Sindikat policije Hrvatske smatra da pravomoćna obustava kaznenog postupka protiv dvojice sisačkih policajaca i trojice njihovih nadređenih, zahtijeva jasne odgovore DORH-a, USKOK-a i države koja je dužna štititi prava svojih policijskih službenika.

Ovaj slučaj za nas je upozorenje na neprihvatljiv i nepošten odnos prema policajcima, čiji su profesionalni ugled, dostojanstvo i obiteljski mir izloženi teškim posljedicama kaznenog progona koji nije doveo ni do suđenja.

Nitko, pa ni policijski službenik, ne smije biti izuzet od zakona. Svaka ozbiljna sumnja mora se provjeriti. Ali provjera mora biti objektivna, cjelovita i nepristrana, a ne usmjerena na potvrđivanje unaprijed prihvaćene teze. Uhićenja, istražni zatvor, suspenzije i javna stigmatizacija nisu administrativne radnje bez posljedica. Iza njih stoje ljudi, njihove obitelji i godine profesionalnog rada.

Pravomoćna obustava ne vraća izgubljeni mir. Ne briše fotografije privođenja. Ne uklanja sumnju iz javnosti, istom brzinom kojom su je stvorile vijesti o uhićenjima.

Smatramo da su od početka postojali ozbiljni razlozi za preispitivanje osnovanosti ovako postavljenog progona. Njegov konačni ishod dodatno učvršćuje našu ocjenu da je ovaj slučaj imao obilježja „progona vještica“.  Ta ocjena nije zahtjev za policijskim imunitetom. Ona je zahtjev da odgovornost i profesionalni standardi vrijede i za one koji policajce kazneno progone.

Posebno nas ogorčava kontrast između strogosti pokazane prema policajcima u ovom predmetu i blagosti kaznenopravnog odgovora na napade, prijetnje i druga kaznena djela počinjena na njihovu štetu, na koju kao sindikat upozoravamo.

Zato tražimo objavu usporedivih podataka o kaznenim postupcima za djela na štetu policijskih službenika: o odbačajima prijava, kvalifikacijama djela, traženim i izrečenim sankcijama te žalbama na blage presude. Neka institucije pokažu postoji li u praksi ona odlučnost koju policajci s pravom očekuju. Odnos države prema vlastitim policajcima smatramo problematičnim, kada od njih očekuje da bez oklijevanja preuzimaju opasnost, a zatim ih ostavlja da sami nose profesionalne, financijske i obiteljske posljedice postupka koji završi pravomoćnom obustavom.

Od DORH-a, USKOK-a, Ministarstva unutarnjih poslova i Vlade Republike Hrvatske zahtijevamo:

– obrazloženje odluka i dokaznih procjena koje su dovele do ovakvog postupka, u granicama dopuštenima zakonom,

– stručnu provjeru jesu li pri vođenju predmeta učinjeni propusti te utvrđivanje odgovornosti ako se oni ustanove,

– preispitivanje nužnosti i razmjernosti mjera poduzetih prema policajcima,

– uređenje učinkovite pravne i psihološke pomoći policijskim službenicima u postupcima povezanima s obavljanjem službe,

– odlučniji i dosljedniji kaznenopravni odgovor na kaznena djela počinjena na štetu policajaca.

Pravomoćna obustava nije dokaz da je svaka prethodna procesna radnja bila nezakonita. Ali nije ni opravdanje da institucije zatvore predmet bez ikakvog preispitivanja vlastitog rada.

Sindikat policije Hrvatske neće prihvatiti da se od policajaca traži puna osobna odgovornost za svaku odluku donesenu u sekundi, dok se odluke institucija koje mjesecima raspolažu dokazima i vremenom ne smiju ni propitivati.

Policajci ne traže povlašten položaj. Traže pošten odnos, jednaka mjerila i državu koja ih neće ostaviti same kada im je najpotrebnija.