Poštovani,
Sindikat policije Hrvatske je od samog početka angažmana policijskih službenika, koji se organizirano upućuju na rad na terenu u okviru akcije zbrinjavanja izbjeglica na području Slavonije, zalagao da se vrijeme putovanja, od mjesta stalnog rada do mjesta rada na terenu, uračunava u stvarno odrađene sate rada.
Također, napominjali smo da pogrešno primjenjuje odredba čl. 56. st. 9. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, te smo inzistirali da se osiguranje zbrinjavanja izbjeglica, njihove preprate i dr. također računa kao upućivanje na rad na terenu.
Samim time, dana 18. studenog 2015. godine, Zajednička Komisija za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Zajednička komisija) dala je tumačenje čl. 56. st. 9. (15/56) koje glasi:
“Ukoliko se službenici i namještenici upućuju organizirano na rad na terenu, u stvarno odrađene sate ubraja se i vrijeme putovanja do mjesta rada na terenu kao i vrijeme putovanja provedeno na povratku od mjesta rada na terenu pri čemu su osiguranje utakmica i preprata navedeni kao primjeri poslova/aktivnosti i nema osnove ograničiti ovo samo na pojmove navedene kao primjere u tekstu članka 56. stavka 9. Kolektivnog ugovora.
Da bi se sati putovanja uračunali u stvarno odrađene sate osim što se mora raditi o organiziranom putovanju, upućivanje na teren, rad na terenu i povratak s mjesta rada moraju predstavljati kontinuitet.
Ako je službenicima i namještenicima koji su upućeni na rad na terenu pri tome osiguran adekvatan smještaj u objektu u kome se vrši primopredaja/otprema službe, vrijeme organiziranog putovanja od mjesta primopredaje službe do mjesta rada te vrijeme povratka u objekt gdje su smješteni treba uračunati u stvarno odrađene sate.“
Na istoj Sjednici, Zajednička komisija je zauzela stav oko pitanja sati provedenih na putu, odnosno, da li se ti sati trebaju evidentirati i platiti ili koristiti kao slobodni dani (tumačenje br. 13/56):
“U slučaju upućivanja državnog službenika na službeni put ili terenski rad, njegovo radno vrijeme bi se utvrđivalo prema njegovom stvarno utvrđenom redovitom radnom danu, a ako bi na službenom putu odnosno terenskom radu stvarno radio duže od utvrđenog radnog vremena, radilo bi se o prekovremenom radu, te bi on ostvario pravo na povećanu plaću za stvarno odrađene sate prekovremenog rada.
Međutim, pri upućivanju državnog službenika na službeni put odnosno terenski rad, poslodavac bi u svakom slučaju morao voditi računa da mu, ne uračunavajući pri tome vrijeme provedeno na putu, osigura pravo na odmore u minimalnom trajanju koje propisuje Zakon o radu i Kolektivni ugovor.
Dakle, poslodavac bi službeniku bio dužan osigurati odmore u minimalnom trajanju nakon povratka sa službenog puta odnosno terenskog rada.“
Upućujemo vas da obrate pažnju i na tumačenje br. 14/56. u kojem je ponovljen stav Zajedničke komisije oko organiziranom upućivanju na rad na terenu te ostvarivanje prava na dodatak na plaću za prekovremeni rad:
“Službeniku ili namješteniku, koji prema dnevnom rasporedu rada dolazi na posao u kaznionicu, odakle se radi obavljanja poslova osiguranja zatvorenika upućuje na rad na terenu u drugo mjesto rada, te se potom vraća u kaznionicu iz koje je upućen, u radno vrijeme ubraja se cijelo vrijeme koje je službenik proveo od dolaska na posao u Kaznionicu do vremena kada se razdužio, odnosno kada je završio njegov dnevni raspored rada. U tom slučaju radi se o organiziranom upućivanju na rad na terenu. Pri tome službeniku pripada pravo na dodatak na plaću za prekovremeni rad pod uvjetima iz čl. 44. i 56. st. 9. KU, te pravo na dodatak za rad na terenu pod uvjetima iz članka 56. KU.”
Napominjemo da se Zajednička komisija sastoji od tri predstavnika Vlade RH i tri predstavnika reprezentativnih sindikata državnih službi, te se odluke (tumačenja) donose većinom svih glasova članova Zajedničke komisije.
Kompletno tumačenje Zajedničke komisije možete pročitati ovdje.
S poštovanjem,
Predsjednik SPH
Dubravko Jagić
